Po navici se svako strano s pretvara u z, te smo Onasisa prekrstili u Onazisa, a desert u dezert. Nemački grad Düsseldorf kod nas često i u izgovoru i u pisanju postaje Dizeldorf. Možda je tu posredi brkanje s rečju dizel (mada se ona piše i izgovara sasvim drugačije, Diesel).
Ponekad problem nije u imenu grada samom po sebi, već u pridevu koji od njega izvodimo, obično pomoću nastavka -ski. Ako se ime završava na š, ž, h, g ili k kome prethodi suglasnik, taj nastavak će prema glasovnim zakonima našeg jezika glasiti -ški: hamburški, pekinški, njujorški, praški. Ali pod uticajem prideva kao što su ova četiri, nemilice se upotrebljava -ški i tamo gde mu nije mesto, pa se piše kantonški, melburnški, getingenški.
Za osnove sa završetkom na s i z nema određenih pravila, ali češći je nastavak -ski: kavkavski, vrbaski, teksaski (bolje nego teksaški). Javlja se i -ški: viški (Vis), veleški (Veles).