Sestra Goca je pravi biser među medicinskim sestrama. Ona ne ruča u radno vreme, ne razmenjuje recepte s koleginicama dok bolesnici čekaju. Čim je slobodna, Goca sama odlazi do vrata i pita da li neko čeka. I upravo tu se pokazuje da u ovom savršenom svetu svako ima neku manu, makar i neznatnu, makar i takvu da je samo jezičar-sitničar može zapaziti. Jer, evo šta viče s vrata simpatična sestra Goca:
– Ima li još neko za inekciju?
Naravno, tu grešku nije ona izmislila. Njeni pacijenti takođe u horu odgovaraju: “Evo, ja čekam za inekciju“, a ne bismo se zakleli da nema i lekara koji kažu inekcija. Iako u Pravopisu i pravopisnim priručnicima jasno piše: ćirilicom инјекција; latinicom injekcija, gde se n i j izgovaraju kao posebni glasovi.
Takvo pisanje i izgovor zasnivaju se na etimologiji ove imenice, koja je u latinskom sastavljena od prefiksa in i glagola iacere iactus (u složenicama iectus), baciti. Prvobitno značenje bilo bi “ubacivanje”.
U domaćim rečima ne postoji takva kombinacija, jer n i j automatski daju nj. Kad reči kamen dodamo zbirni nastavak -je (kao u klasje, gorje i sl.), ne dobijamo kamen-je, nego kamenje.